Feministička aktivistkinja Žarana Papić, jedna od začetnica feminističkog pokreta na prostoru bivše Jugoslavije, sociologinja i antropologinja, rođena je 4. jula 1949. godine u Sarajevu. Povodom dana njenog rođenja, objavljujemo crticu o Žarani koju nam je poslala njena prijateljica, feministkinja i aktivistkinja Memnuna Nuna Zvizdić. Nuna je izvršna direktorica Udruženja „Žene ženama“ i jedna od pokretačica prvog interdisciplinarnog studija o ženskim temama u BiH, Ženskih studija “Žarana Papić”, koje su postojale od 1998. do 2014. godine. Ovaj je program 2015. nastavio živjeti u obliku Feminističke škole „Žarana Papić“ u organizaciji Sarajevskog otvorenog centra. Nuna je bila ljubazna i sa nama podijelila malo sjećanje na Žaranu i sretne smo što ga danas imamo priliku podijeliti sa svima vama. Žarana je bila heroina svog vremena, žena koja je pokrenula brojne aktivističke inicijative i koja je uvijek odlučno govorila protiv rata. Žaranu danas slavimo, iako ona više nije među nama. U nastavku pročitajte Nunino sjećanje na Žaranu, a nadamo se da će vam ova crtica bolje približiti ovu sjajnu ženu BiH.


O mojoj drugarici
Memnuna Nuna Zvizdić

Žarana je snaga, krhkost i integritet jedne duše koja za 15 dana prođe 10 godina čežnje, brige i tuge. Njen put je uvijek počinjao na drugoj strani i u mahnitom bježanju od tišine i zaborava. Govorila je: „Moraš tražiti ono što želiš. Na sebi nosim ono što imam, a u srcu ono što volim.“ Kada smo bile skupa, ostajale bismo budne cijele noći. Učila sam slušajući je, a razumijevala sam o čemu je govorila voleći je. Voljela je Sarajevo i često mu se vraćala, ali je Mostar za nju uvijek bio i ostao posebno emotivno mjesto. Tamo se sudarala sa uspomenama vezanim za baku i majku, a njeni rođaci bi je uvijek dočekivali kao kraljicu. Te ljubavi i voljenja su bila bez očekivanja i bez pregovaranja. Bila je jedna od rijetkih kod kojih se mogla vidjeti suština, sad i odmah, ona je jednostavno bila „očišćena“ od sebstva ili sopstva. Sa njom si mogla tražiti rješenja za međusobnu ljubav, a nije bila podobna za traženje izgovora za međusobne svađe i ljutnje. Žarana kaže:

Ponovo oživljava neka individualna građanska svest, a kad postoji građanska svest, onda imamo i pravo na rokenrol! Sad su odjednom svi demokrate i svi su jako nestrpljivi da ih ta demokratija uvede u 21. vek. To nestrpljenje govori o nezrelosti. Nestalo je zajedničke niti, a to je bila borba protiv Miloševića, tako da dolazi do još veće marginalizacije ženskih grupa, jer naravno, one nacionalistima ne znače ništa. Ali bez obzira na sve, mi se sve više samoorganizujemo i iznenadićemo ih, kad tad.