Nakon gostovanja na N1 u petak, 8. juna, u inbox našeg Facebook pagea javila nam se građanka koja nam je skrenula pažnju na izložbu “I žene su gradile Zenicu” koja je 29. maja 2018. predstavljena na Filozofskom fakultetu u Zenici. Oduševljene time što se još ljudi bavi priznavanjem društvenog značaja žena BiH i povećavanjem njihove vidljivosti, pronašle smo malo više informacija o ovoj inicijativi, koje ovim putem dijelimo i sa vama.
Izložba “I žene su gradile Zenicu” projekat je studentica i studenata prve godine Odsjeka za kulturalne studije Filozofskog fakulteta u Zenici, realiziran u organizaciji Katedre za opću kulturologiju ovog fakulteta, a s ciljem prepoznavanja i uvažavanja historijske uloge žena u razvoju Zenice. Za potrebe izložbe, studentice i studenti su istraživale/i nazive ulica, bulevara, trgova, mostova, obrazovnih i javnih institucija u Zenici. Otkrile/i su da od 150 ulica u Zenici, 43 nose imena muškaraca, a tek dvije nose nazive žena. To su Ulica Sestara Ditrih te ulica Kraljice Katarine. Osim ove dvije ulice, nijedan bulevar, trg ili most u Zenici nije nazvan po ženi, kao niti jedna škola od 35 osnovnih i srednjih škola na području Zenice (iako 15 škola nosi imena po muškarcima).
Studentice i studenti su, nakon ovog istraživanja, koje je urađeno u sklopu predmeta Muzeologija, odlučile/i skrenuti pažnju na doprinos žena razvoju grada Zenice tako što su napravile/i izložbu na kojoj su predstavljene četiri žene: Natalija i Ljubica Vaclav, prve nastavnice klavira u Osnovnoj muzičkoj školi; Sanela Redžepagić, operna umjetnica koja je preminula od raka dojke; i Sabaha Čolaković, ilegalka i članica partizanskog pokreta otpora.
Želja studentica i studenata je da ovom inicijativom potaknu nadležne da ne zanemare ulogu žena u zajednici, kao i da ih motiviraju da ulicama, trgovima i školama dodijele imena žena.
Da bismo im pomogle u ovom poduhvatu, donosimo i više informacija o ovim ženama, kako bismo doprinijele podizanju vidljivosti žena koje su bile značajne za historiju Zenice, ali i BiH. U nastavku pročitajte male biografije Katarine Kosače, sestara Ditrih, Ljubice i Natalije Vaclav, Sanele Redžepagić i Sabahe Čolaković. Nismo imale vremena da njihove živote istražimo u potpunosti, ali se nadamo da ćemo ovim malim tekstovima doprinijeti vidljivosti ovih značajnih Zeničanki.
Sestre Ditrih – Mira, Borka i Lina
Sestre Ditrih – Mira, Borka i Lina – bile su ilegalke koje su pomagale pokret otpora u Zenici. Četvrta sestra, Marija, ostala je živa i pomagala je poslijeratnu izgradnju Zenice. Osnovna škola „Miroslav Krleža“, najstarija škola u Zenici, 1959. godine imenovana je po sestrama Ditrih koje su se hrabro suprotstavljale fašističkoj okupaciji zemlje. Uhapšene su i odvedene u logor Jasenovac, gdje su strijeljane nekoliko dana pred oslobođenje. Godine 1997. spomenuta škola je preimenovana po poznatom hrvatskom piscu Miroslavu Krleži. Doprinos sestara Ditrih antifašističkoj borbi danas ostaje zaboravljen, a na njega samo podsjeća ime ulice koja je jedino historijsko priznanje grada Zenice hrabrim partizankama koje su umrle za njeno oslobođenje.
Izvor: Ajla Šabić, A gdje je moj amanet, merak.ba
Natalija i Ljubica Vaclav
Natalija i Ljubica Vaclav rođene su u Tuzli, ali su čitav život provele u Zenici. Učestvovale su u osnivanju Osnovne muzičke škole u Zenici sredinom 1980-tih godina, gdje su bile prve nastavnice klavira. Provele su više od četiri desetljeća predajući klavir u ovoj muzičkoj školi i obrazovale su generacije budućih muzičara. Učenike i učenice su podučavale u svome stanu, kojeg su prilagodile za potrebe nastave. Nikada nisu otišle u penziju i radile su do poznih godina života. Natalija Vaclav je od Grada Zenice dobila nagradu za zalaganje krajem 1960-tih godina.
Izvor: Izložba I žene su gradile Zenicu
Sanela Redžepagić
Sanela Redžepagić bila je operna pjevačica iz Zenice. Diplomirala je 2002. godine na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Dobitnica je brojnih nagrada i priznanja, te je održala pet solističkih koncerata u Sloveniji i BiH. Ostvarila je brojne uloge u Ljubljanskoj i Sarajevskoj operi. Među njenim nastupima ističe se izvedba Srebreničkog infernau New Yorku 2003. godine. Preminula je u Milanu 3. jula 2008. godine, u 37. godini života, od raka dojke. Nakon njene smrti, njeni roditelji i sestra su 2009. osnovali Fondaciju Sanela Redžepagić koja se bavi podizanjem svijesti o prevenciji raka dojke.
Izvor: Wikipedia; Izložba I žene su gradile Zenicu
Sabaha Čolaković
Sabaha Čolaković bila je ilegalka i članica pokreta otpora u Zenici. Rođena je u Sarajevu 1919. godine, ali je čitav život provela u Zenici, gdje je učestvovala u društvenom i političkom životu grada. Kako piše Selvedin Avdić, Sabaha je bila jedina članica pokreta otpora u Zenici koja je uspijevala izbjeći sva hapšenja, racije i izdaje. Izdvajamo jedan odlomak iz njegovog teksta koji govori o Sabahi: „Ustaški, njemački i četnički agenti nekoliko puta pokušavali su je uhapsiti, organizirali su zasjede, pretresali čitava naselja, pratili i ispitivali njene rođake i prijatelje, ubacivali dvostruke agente, slali lažne poruke, ali sve bez uspjeha. Bila je jako oprezna, uvijek je sama dolazila na sastanke, nenajavljeno se pojavljivala u kućama aktivista, sama raznosila i preuzimala prikupljeni materijal. Nikada sastanke nije unaprijed zakazivala, niti je primala poruke na ranije dogovorenom mjestu. Pokrivena zarom, Sabaha je po Zenici skupljala lijekove za partizane, raznosila poštu, dijelila naređenja i pokušavala ponovo formirati Zenički partizanski odred koji je na početku rata razbijen četničkim pučem.“ Sabaha jepreživjela je okupaciju, doživjela oslobođenje Zenice, i nastavila aktivno doprinositi njenoj izgradnji nakon rata. Umrla je u 28. godini života, od plućne bolesti.
Izvor: Selvedin Avdić, Oto, Rifat i Sabaha, zurnal.info; Izložba I žene su gradile Zenicu
Iako nije rođena u Zenici, jedna od dvije ulice u ovom gradu nosi njeno ime, pa smo odlučile ovom tekstu priložiti i kratku biografiju Katarine Kosače.
Kraljica Katarina Kosača Kotromanić
Ime Katarine Kosače Kotromanić poznato je većini građanki i građana BiH, a u pitanju je supruga bosanskog kralja i bana Stjepana Tomaša Kotromanića. Vjeruje se da je rođena 1425. godine u Blagaju kod Mostara. Katarina se smatra posljednjom bosanskom kraljicom, a njenom udajom za Stjepana Tomaša Kotromanića, koja je bila rezultat prijateljstva njenog oca Hercega Stjepana Kosače sa lozom Kotromanića, ujedinjene su Bosna i Hercegovina. Za potrebe braka, tada 22-godišnja Katarina postala je rimokatolkinja, jer je Stjepan Tomaš Kotromanić obećao papi da će iz svoga kraljevstva iskorijeniti bogumile. Stolovala je u kraljevskom gradu Bobovcu pored Kraljeve Sutjeske, a sa kraljem Stjepanom Tomašom imala je djecu Sigismunda i Katarinu, te treće dijete o kojem se ništa ne zna, a koje je vjerovatno umrlo. Tokom života je podigla nekoliko kapela i crkava, te ostala zapamćena kao dobrotvorka. Umrla je 25. oktobra 1478. u Rimu, te sahranjena na počasnom mjestu u bazilici Santa Maria in Aracoeli, a proglašena je i blaženom.
Izvor: Katarina Kosača Kotromanić, Wikipedia
Izvori:
VIDEO+FOTO: Izložba „I žene su gradile Zenicu“, zenicablog.com, 30.5.2018.
“I žene su gradile Zenicu“, activezenica.com, 29.5.2018.