Sabrina Krilić je 28-godišnja umjetnica iz Sarajeva koja je završila srednju školu primijenjenih umjetnosti (Odsjek za reklamnu grafiku), te studirala njemački jezik i književnost na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Kako sama kaže, umjetnost i kreativni rad za nju su bile i ostale velike ljubavi, iako nikada nisu postale više od hobija. Zaljubljena je u portretnu umjetnost, a posebno u portrete u olovci, koje je u posljednje vrijeme počela kombinirati sa digitalnim elementima. Za knjigu #ŽeneBiH Sabrina je ilustrirala Zilku Spahić Šiljak, akademsku radnicu, aktivistkinju i profesoricu koja se bavi istraživanjima roda, politike, religije i mira, i za koju se često kaže da je prva islamska feministkinja u BiH.
Da li si znala za Zilku prije nego što smo te kontaktirale da je ilustriraš?
Nije mi bila nepoznata, ali moram priznati da sam bila daleko od toga da mogu reći da sam bila upoznata sa njenim radom, postignućima i doprinosu društvu.
Možeš li opisati proces ilustriranja? Da li si odmah imala viziju kako da prikažeš Zilku? Da li si naišla na neke poteškoće u procesu?
Od samog starta, i prije nego što sam dobila e-mail sa imenom žene koju bih ilustrovala, postojala je doza poštovanja prema samom zadatku. Razmišljaš o tome da li će ono što radiš i kako radiš odgovarati, hoće li se svidjeti prvo osnivačicama projekta, pa onda i ostalima, a da si na kraju i ti zadovoljna onim što si uradila. U početku sam samo znala da u svakom slučaju želim uraditi portret u olovci, neovisno o ženi koju budem ilustrovala, a njenu osobnost, doprinose i značenje za BiH bih onda prikazala kroz pozadinu. Od te startne ideje nisam odstupila.
Kada je stiglo ime, sama vizija je došla iznenađujuće brzo. Fotografije jesu bile uglavnom sa intervjua i predavanja, ali sam srećom našla nekoliko en face fotografija, većih, sa jasno vidljivim crtama lica i detaljima, što mi je pomoglo u izradi portreta. Kad je u pitanju pozadina, bila sam prilično „doslovna“ sa početnom idejom i željela sam da uključim razne dijelove i elemente islamskog ornamenta. Ono što se potom uklopilo u izabrani ornament, simbol ženskog roda, bilo je rezultat skiciranja ornamenta, odnosno popunjavanja pozadinske površine pojedinačnim elementima, kada je došao onaj „Aha!“ moment.
Šta si naučila o Zilki? Da li te je inspirisala neka zanimljiva informacija koju si pronašla o njoj?
Kada znaš vrlo malo do skoro ništa o nekome, onda ideš na to da pročitaš što više možeš u nekom manjem vremenskom periodu, kako bi mogla ući u kreativni proces. Ono što je meni ostalo iz teksta sa stranice projekta #ženeBiH bio je pojam „prva islamska feministkinja“. Tražeći i čitajući kraće tekstove o Zilki, o njenim publikacijama, sadržaju i studijama kojima se bavila i bavi, obrazovnim institucijama na kojima je držala predavanja, ono što je meni najviše ostalo u sjećanju je bio dio iz intervjua kojeg sam pronašla na stranici Sarajevskog otvorenog centra, a u kojem Zilka kaže: „Bilo bi neskromno i neozbiljno s moje strane reći da sam prva muslimanska feministica na Balkanu. Prije mene bilo je mnogo muslimanki koje su živjele i radile kao feministice, samo što to nisu artikulirale kroz feminističke identitete u javnom prostoru. To je i razumljivo, jer i kod nas i u svijetu postoje stigma i otpor prema feminizmu. Možda sam među prvima jasno i glasno deklarirala taj identitet i zbog toga u nekim muslimanskim krugovima postoji nepovjerenje i možda latentan strah od onoga što radim. A ja zapravo samo tražim da i feministička perspektiva bude uvažena u razgovorima o svim bitnim pitanjima jednog društva. U razumijevanju vjere također treba biti jedna od legitimnih perspektiva.“
Zilka je akademkinja i aktivistica, doktorica nauka u oblasti rodnih studija, žena čiji se glas čuo na svjetskim univerzitetima i koja se dotiče tema ljudskih prava, politike, religije, obrazovanja i izgradnje mira. Također, njen gore navedeni citat govori mnogo o njoj.
Da li si u ovoj ilustraciji napravila nešto što do sada nisi?
Ne bih rekla, barem ne što se portreta tiče. Kada je u pitanju pozadina, dodavanje digitalnog elementa na skenirani crtež počela sam raditi prije dvije godine, tako da se tu i dalje mijenjaju tehnika i način dobivanja željenih efekata. Tu mi onda uvijek i sam portret diktira put.
Ko je/su žena/e iz BiH koja/e tebe najviše inspiriše/u i koju/e cijeniš?
Navest ću ime žene na koju sam prvo pomislila kada sam vidjela pitanje, bez obzira na to što sa dijelom umjetnosti kojim se ona bavila nikada nisam imala konkretnog dodira – Amela Vilić, kostimografkinja i scenografkinja, koja je umrla 2009. godine.
Kako bi opisala vlastiti stil i na šta si fokusirana u svojoj ilustraciji?
Portret u olovci je ono u čemu se već neko vrijeme pronalazim. Naravno, vremenom su nastajale varijacije kako u pristupu i tehnici, tako i u stilu, ali je opet portret sa nekim izraženijim detaljisanjem u fokusu.
Sabrinine radove možete pogledati na Instagramu, kao i na Facebooku.