Ja sam Masha Durkalić i dolazim iz Sarajeva. Diplomirala sam novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu, magistrirala demokratiju i ljudska prava na ERMA programu, a potom i završila postdiplomski program iz rodnih studija na Islandu. Novinarstvom se bavim od 2002, a od 2011. se posvećujem izvještavanju i istraživanju o pravima žena i LGBTI osoba.  Bavim se istraživanjem društvenih pokreta u Jugoistočnoj Evropi, s posebnim akcentom na feministički aktivizam. Uređujem prvi bh. LGBT info portal LGBTI.ba. Živim, radim i opirem se patrijarhatu u Sarajevu. Volim mačke, knjige, muziku i prirodu.

Moja uloga u projektu #ŽeneBiH je uglavnom „ispisivačka“. U većini slučajeva, ako se nešto treba napisati, tu nastupam ja. Moja glavna uloga je istraživačka i spisateljska – većina mog vremena odlazi na istraživanje o ženama koje smo izabrale za knjigu, i na prikupljanje podataka od kojih potom pravim tekstove za knjigu. U tom procesu sam dosad prošla sito i rešeto istraživačkih frustracija – nema podataka, ili ima podataka, ali ih ne mogu provjeriti, ili su mi podaci nedostupni. Išla sam na groblja da dođem do podataka, šetala sam po ulicama, odlazila sam do raznih spomenika, guglala sam do besvijesti, telefonirala isto tako, napisala stotine mailova. Nagrada za sve ovo u većini slučajeva nije izostala – naši istraživački napori urodili su nevjerovatnim rezultatima. Ulažemo mnogo energije i vremena kako bismo došle do kredibilnih informacija putem kojih ćemo životne priče ovih žena ispričati na najvjerodostojniji mogući način. Kao istraživačici i novinarki, kredibilnost i tačnost podataka mi je jako bitna, i stoga ne žalim nijednu dodatnu minutu posvećenu istraživanju (iako ih ima mnogo). Sebi ne bih mogla oprostiti ako bismo objavile neki podatak koji je netačan, a da smo to mogle spriječiti detaljnijim istraživanjem. Ovaj posao smatram iznimno odgovornim zadatkom, i sretna sam što i Amila i Hatidža dijele ovaj stav. Zajedno smo posvećene tome da životna priča svake od žena u knjizi bude ispričana na najbolji i najtačniji mogući način.

Pored istraživanja i pisanja tekstova, također pripremam i intervjue koje objavljujemo na web stranici, tako da sam tokom ovog procesa imala priliku razgovarati sa 49 sjajnih žena o njihovom radu. Ilustratorice koje smo okupile su sjajne umjetnice i kreativke. Neke od njih su moje prijateljice i poznanice, a neke od njih sam tek upoznala i neizmjerno mi je drago što su postale dijelom društvenog kruga sjajnih žena koje poznajem i za koje mogu garantirati da svoj posao rade profesionalno, izvrsno i sa velikom strašću. Vjerujem da je ovaj projekt mnogima od njih pružio priliku da ostvare ideje koje su u njima dugo postojale. Vjerujem u to zato što je to slučaj sa mnom – projekt #ŽeneBiH je meni pružio mogućnost da realiziram nešto što sam oduvijek htjela, a to je da se posvetim istraživanju ženske historije koja je nepravedno zanemarena zbog patrijarhata.

U suštini, mislim da su #ŽeneBiH najbolja stvar u koju sam se u životu mogla upustiti. Radila sam mnogo toga, i biram raditi stvari koje su društveno značajne, ali ovaj će mi projekt zauvijek ostati najdraži. Koliko puta u životu imate priliku da radite sa osobama koje volite i cijenite, koje su vam prijateljice, koje su feministkinje i čiji životni principi odgovaraju vašima? Koliko puta u životu imate priliku učestvovati u jedinstvenom procesu učenja, nadogradnje i usavršavanja svojih vještina kroz rad sa ljudima kojima vjerujete? To su rijetke šanse, i imala sam sreću što su se okolnosti poklopile tako da smo početkom marta odlučile, iako smo bile na tri različita mjesta na svijetu, da se upustimo u ovu priču. Nema sumnje da ima teških momenata – nas smo samo tri, niko nas ne plaća za ovaj rad, ulažemo vlastito vrijeme, novac i emocije. Sve materijale pripremamo same i koordiniramo se često sa različitih lokacija i u različito vrijeme. Google Hangouts nam je stalno upaljen. Jedna dobra stvar koja proizlazi iz toga je što se čujemo svakog dana. Dijelimo dobre momente, ali i one loše. Jačamo vlastita prijateljstva i stvaramo nova. Pričamo novu priču, onakvu kakvu smo uvijek željele ispričati.

Feminizam nije samo opasna riječ kojoj se pripisuju razna, često pogrešna, značenja. Feminizam je, za mene, solidarnost, pružanje ruke, dijalog, udruživanje i ostvarivanje zajedničkih ciljeva za opće dobro i ravnopravnost. Za sebe uvijek kažem da sam feministkinja i aktivistkinja. Iako to kažem naglas, nisam uvijek prezadovoljna svojim statusom – voljela bih biti bolja i feministkinja i aktivistkinja. Voljela bih dati i uraditi više. Projekt #ŽeneBiH je moj aktivistički doprinos feminizmu i poimanju istog u Bosni i Hercegovini. Posmatram ga kao svoje naslijeđe, i shvatam ga vrlo ozbiljno, jer ogromna je odgovornost ispričati priče žena koje su napravile današnje bh. društvo. Njima dugujemo sve – pravo na obrazovanje, pravo na glas, pravo na razvod, pravo na abortus (da spomenem samo neka od prava). One su bile zaslužne za otpor fašizmu, za unapređenje svojih profesija, za davanje novih šansi novim ženama koje su došle poslije njih. One su bile pionirke svoga vremena, one su danas razlog zašto je ženama lakše živjeti. Ja im se nikada neću moći odužiti na bolji način od ovoga.