Hana Kovačević je dizajnerica iz Sarajeva, koja je u Milanu završila Industrijski dizajn, smjer Vizualna komunikacija. Radila je kao dizajnerica u reklamnim agencijama kao što su Fullsix i Publicis, a trenutno radi kao kreativna direktorica u DOING-u, jednoj od najvećih agencija za digitalni advertising u Italiji. Članica je Art Directors Cluba, a bavi se i organizacijom inicijative WIAC (Women in Italian Advertising & Communication), koja spaja žene u reklamnoj industriji u Italiji. Hana je za knjigu #ŽeneBiH ilustrirala sestre Zlatu Grebo i Sanu Salahović. Zlata Grebo bila je profesorica Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, čija je dekanka bila od 1975. do 1977. godine, a bavila se istraživanjem demografskih politika i ulogom žena u društvu. Sana Salahović predstavljala je SFRJ na Prvoj svjetskoj konferenciji o ženama, koja je 1975. godine održana u Mexico Cityju. Također se bavila istraživanjem položaja žena kroz različite naučne radove, a umrla je 1985. godine. U nastavku pročitajte kratki razgovor sa Hanom o procesu ilustriranja ove dvije žene.
Da li si znala za žene koje si ilustrirala prije nego što smo te kontaktirale da ih ilustriraš?
Znala sam za Zlatu, ali nažalost, ne i za Sanu. O Zlati sam znala ko je, čime se bavi, ali nisam detaljno znala ništa o njenoj prošlosti i čemu se sve posvećivala tokom godina. To sam otkrila tek zahvaljujući ovom projektu.
Možeš li opisati proces ilustriranja? Da li si odmah imala viziju kako da prikažeš ove žene? Da li si imala neke poteškoće u procesu?
Pošto se generalno vrlo malo bavim ilustracijom, i nažalost, u zadnjih nekoliko godina sve manje imam prilike da crtam uopšte, nisam odmah bila sigurna na koji način najbolje predstaviti ove dvije izuzetne žene. Na početku sam imala samo neke Zlatine slike, a Sanine uopšte ne, i na kraju smo našle samo jednu fotografiju. Poteskoća i izazov su se već sastojale u tome što su to bila dva portreta, pa se postavljalo pitanje kako ih spojiti i kako predstaviti njihov raznoliki rad.
Čitanje o tome šta su sve učinile, i koliko su se zalagale za prava žena, te dovede u položaj da se zapitaš i razmisliš o tome čemu se ti posvećuješ svakog dana, i koliko ti činiš da bi nam svima bilo bolje. Naučila sam da kad u nešto zaista vjeruješ, kad nešto zaista želiš, i kad uložiš u to toliko truda i srca, uvijek možeš naći način kako postići taj cilj, ili barem pokušati.
Kako bi ukratko nekome opisala žene koje si ilustrirala? Šta je to što misliš da bi svi/e trebali/e znati o njima?
Mislim da je Zlatu i Sanu nemoguće opisati ukratko. Svi/e bi trebali/e pročitati više o njima i otkriti više o ne tako davnoj historiji naše zemlje, o njihovom radu, trudu i doprinosu. Sve ono što nam je danas normalno, sva prava koja imamo, imamo zahvaljujući ženama kao što su one.
Da li si u ovoj ilustraciji napravila nešto što do sada nisi? Kako bi opisala vlastiti stil i šta je to na što si fokusirana u svojoj ilustraciji?
Potrudila sam se da, prije svega, uklopim dva portreta, da budu skup i centar ilustracije, da budu jedno. Nemam neki specifični stil. Moj posao je svakodnevno fokusiran više na ideju i koncept, tako da sve manje stvaram sama svojom rukom. Volim da crtam olovkom, tako da sam odlučila iskoristiti ovu priliku da sama sebe izazovem, da ilustracija bude što manje stilizirana i „obrađena“, a što više čisti crtež rukom, od lica do slova, iako je, naravno, sve crtano na kompjuteru grafičkom olovkom. Htjela sam da njihove riječi, misli, analize, budu dio portreta, da se spajaju.
Ko je/su žena/žene iz BiH koja/e tebe najviše inspiriše/u i koju/e cijeniš?
Najviše me inspirišu žene koje srećem svakodnevno, kad vidim na koji način vode svoje male borbe, svaka u svom životu, na svoj način.