Martina Crepulja je ilustratorica iz Pančeva/Kaknja, koja je studirala ilustraciju na Ringling College of Art and Design u SAD-u. Tokom studija izabrana je kao jedna od najboljih predstavnica svoje generacije. Školovanje završava 2013. godine, i dobiva zvanje bachelora primijenjenih umjetnosti, smjer ilustracija. Tokom i nakon studija radi kao freelance ilustratorica na mnogim ilustracijskim i animacijskim projektima. Surađuje sa animacijskim i produkcijskim studijem Atomic Kid Studio, te sa agencijom Illustration Online. Za knjigu #ŽeneBiH Martina je ilustrirala Vesnu Ljubić, prvu ženu u BiH koja je režirala film. Vesna Ljubić je studirala režiju na prestižnoj akademiji Centro sperimentale di cinematografia u Rimu, te je radila kao asistentica italijanskog reditelja i scenariste Federica Fellinija. Snimala je igrane i dokumentarne filmove, a neki od najpoznatijih su „Bosanska rapsodija na rubu znanosti“, „Adio Kerida“, „Putovanje“ i „Ecce Homo“. Martina nije znala ko je Vesna Ljubić kada je angažirana da napravi njenu ilustraciju za knjigu #ŽeneBiH, ali je više o njoj saznala tokom istraživanja i procesa izrade ilustracije. Više pročitajte u kratkom razgovoru sa Martinom u nastavku.
Možeš li opisati proces ilustriranja? Da li si odmah imala viziju kako da prikažeš Vesnu? Da li si imala neke poteškoće u procesu?
S obzirom da je Vesna Ljubić bila filmska rediteljica i scenaristica, prvobitna ideja je bila da u njen portret inkorporiram filmsku traku. Međutim, zbog previše detaljnog portreta kojeg sam uradila, i minimalističkog pristupa dizajnu trake, njena struka nije dolazila do izražaja. To je dovelo do promjene stila portreta i fokusiranja na prikaz njene karijere kao filmske rediteljice.
Šta si naučila o Vesni Ljubić? Da li te je inspirisala neka zanimljiva informacija o njoj?
Jako je malo informacija o Vesni Ljubić dostupno, ali ono što možemo pronaći je vrijedno pročitati. Inspirativno je spomenuti da je, u vrijeme kada su se žene još uvijek borile za svoja prava, Vesna Ljubić postala jedna od rijetkih uspješnih filmskih rediteljica u Jugoslaviji, što joj je tada donijelo brojne nagrade, a ženama danas otvorilo ravnopravniji put ka poslovnom uspjehu. Vjerujem da je bila svjesna da joj je uspjeh donio i veliku odgovornost. Odlučila je da ostane u Sarajevu za vrijeme rata i snimi film „Ecce Homo“ o opsadi grada. Sama kaže: “Uvijek sam se osjećala stanovnikom svijeta. Ali kada se okupacija Sarajeva dogodila, osjetila sam da moram da podijelim sudbinu svog grada i svog naroda.” Rijetki su oni/e koji/e svoj uspjeh koriste za dobročinstvo na način na koji je to učinila Vesna Ljubić.
Da li si u ovoj ilustraciji napravila nešto što do sada nisi?
Ne. Stil koji sam koristila je stil koji inače koristim u radu za animacije.
Žene u mom okruženju su najveća inspiracija, jer svaka žena individualno doprinosi smanjenju stereotipa pod čije utjecaje padamo. Živimo u vremenu kada nije uredu potpuno se posvetiti porodici, kada nije uredu imati karijeru, kada ovisiti o nekome nije uredu, kada biti samostalna nije uredu. Mislim da je važno dati do znanja da je svaka žena individua za sebe, te da naše odluke danas nisu donesene na osnovu našeg spola, već na osnovu nas samih, a isto to važi i za muškarce.
Kako bi opisala vlastiti stil i na šta si fokusirana u svojoj ilustraciji?
Fokusirala sam se na to da dočaram Vesnu Ljubić u njenom profesionalnom okruženju, u nešto jednostavnijem stilu, kako bi se lako prepoznao njen lik, kao i ono čime se bavi.
Martinine radove možete pogledati na njenom profilu na platformi Behance.