Nataša Kragulj je ilustratorica iz Prijedora koja je 2013. godine diplomirala grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti u Banja Luci. Radove je izlagala u Njemačkoj, Poljskoj, Italiji, Srbiji, BiH, te je dobitnica nekoliko nagrada iz domena grafike, grafičkog dizajna i intermedijalnih umjetnosti. Nataša živi i radi u Berlinu, gdje će od oktobra biti studentica berlinske Akademije za ilustraciju i dizajn. Za knjigu #ŽeneBiH, Nataša je ilustrirala Nadu Ler Sofronić, feminističku teoretičarku i jednu od predvodnica feminističkog pokreta u bivšoj Jugoslaviji.
Nataša nije znala za Nadu Ler Sofronić prije nego je dobila zadatak da je ilustrira, pa je odmah počela istraživati o njoj.
“Upravo je to bio razlog zbog kojeg sam se rado odazvala ovom projektu – ovo je odlična prilika da javnost, uključujući i nas koji/e smo rođeni/e u Bosni i Hercegovini, sazna više o ženama koje su uticale na istoriju države koju danas poznajemo”, kaže Nataša.
Čitav njen životni opus i borba protiv predrasuda, stereotipa i diskriminacije na osnovu nacije, vjere, boje kože i pola su zaista vrijedni divljenja. Svaka žena, a i muškarac, koji se izjašnjavaju kao feministi/kinje, bi se trebali/e detaljnije pozabaviti Nadinim životom i djelom. Meni je posebno fascinantna činjenica da je organizirala feminističku konferenciju ‘Drug-ca žena’, koja se održala u Beogradu 1978. godine u vrijeme Jugoslavije, a koja se bavila temama i pitanjima koja su i dan-danas relevantna za društvo u kojem živimo. Biti pionirka u promjeni koju želiš da vidiš u svijetu je zaista velika stvar i ogroman korak za sve žene u BiH.
Od prvobitne ideje do realizacije ilustracije naišla je na dosta poteškoća jer fotografije sa interneta nisu bile najbolje kvalitete. “Ideju sam stoga usmjerila u drugačijem pravcu, pronašavši inspiraciju u pjesmi Pynk od Janelle Monae, koja slavi žene i njihova tijela. Dopalo mi se da Nadi dam tu razigranu paletu boja koja u sebi nosi dašak proljeća.”
Nataša svoj stil ilustriranja opisuje kao jednostavan. “Dosta se promijenio u pet godina od završetka akademije do danas, ali jedna stvar koja je ostala je princip jednostavnosti koji primjenjujem u svojim radovima. Ljudsko tijelo je najbolja vrsta umjetnosti, a statičan portret je nešto što me i dalje jako intrigira, tako da se nikada ne umorim slikati takve vrste portreta.” Na Nadinoj ilustraciji je upotrijebila kolaž papir cvijetnog uzorka, koji čini pozadinu, što inače nema običaj raditi, jer voli minimalizam. “No, krajnji rezultat mi se dopao, i pomogao da neke stvari sagledam iz drugačijeg ugla, što može biti korisno za budući rad.”
Žene koje nju inspiriraju su njene prijateljice i kolegice Nataša Konjević i Nataša Jovanić koje obje učestvuju u projektu #ženeBiH. Nataša Jovanić je za knjigu #ŽeneBiH ilustrirala sestre Bergman, Bertu Bergman i Mariju Kon, pionirke ženskog obrazovanja u BiH, dok je Nataša Konjević ilustrirala Milenu Mrazović, prvu bh. novinarku. “Još za vrijeme studija bile su mi ogroman izvor inspiracije, pomoć i podrška, a tako je i dan danas. Vidjeti njihov napredak, i putanju kojom se kreću njihovi životi i umjetnost je jednostavno nešto najljepše! Obje su pretalentovane i pregenijalne u svojoj umjetnosti i svijet je konačno to počeo da shvata. Treba ih pomno pratiti jer njihovo vrijeme tek dolazi!”
Natašine radove možete pogledati na njenom Instagram profilu.