Ajna Zlatar je grafička dizajnerica i art direktorica iz Sarajeva. Školovala se u Milanu, na Evropskom institutu za dizajn, gdje je diplomirala 1996. godine, i na Akademiji likovnih umjetnosti Brera, gdje je diplomirala 1998. godine. Sa dizajnerom Anurom Hadžiomerspahićem je 1998. godine u Sarajevu osnovala Kreativni centar “Cardea”. Godine 2001. sa kampanjom „Računaj na mene“ – Iskrameco dobili su evropsku nagradu za dizajn Epica Awards – Europe’s Creative Awards. Naredne godine pokrenuli su međunarodni projekt “Made in Bosnia”, namijenjen promociji novog bh. dizajna koji je okupio kreativce/ke iz BiH i Italije, i rezultirao istoimenom izložbom koja je predstavljena u Umjetničkoj galeriji BiH, te u galeriji McCann Erickson u Milanu 2000. godine. Zajedno su 2002. godine osnovali i reklamnu agenciju Ideologija, koja je 2003. i 2004. godine na No Limit Sarajevo Advertising Festivalu proglašena marketinškom agencijom godine u BiH. Ideologija se 2006. godine udružila sa marketinškom kompanijom Communis, u kojoj je Ajna djelovala kao kreativna direktorica do 2016. godine. Ajna danas živi u Sarajevu gdje radi kao freelancerica. Članica je Udruženja likovnih umjetnika primijenjenih umjetnosti Bosne i Hercegovine. Jedna je od najnagrađivanijih grafičkih dizajnerica iz BiH. Režirala je video spotove za grupe Sikter, Letu štuke, Edo Maajka i Zoster. Kao art direktorica radila je na kratkim filmovima Moje prvo smrtno iskustvoi Sjever je poludiorediteljice Aide Begić. Također je radila i kao dizajnerica produkcije na dugometražnom filmu Go Westu režiji Ahmeda Imamovića.
Ajna je za knjigu #ŽeneBiH ilustrirala Adeline Paulinu Irby, poznatiju kao Miss Irby (1831. – 1911.), britansku spisateljicu, prosvjetiteljicu i humanitarku. U BiH Miss Irby dolazi u periodu osmanske uprave i u Sarajevu 1870. godine otvara Zavod za žene, osnovnu i srednju školu sa internatom, kako bi unaprijedila pismenost i obrazovanje djevojčica. Zapamćena je kao velika dobrotvorka BiH. U nastavku pročitajte kratki razgovor sa Ajnom, ujedno i posljednji u nizu intervjua sa 50 ilustratorica knjige #ŽeneBiH!
Da li si znala za Miss Irby prije nego što smo te kontaktirale da je ilustriraš?
Moja sjećanja iz djetinjstva usko su vezana za ulicu u Sarajevu koja nosi ime Miss Irby. U toj ulici sam kao djevojčica trenirala ritmičku gimnastiku, posjećivala biblioteku, gledala filmove u kinu “Partizan”, liječila se u školskoj poliklinici. To je i ulica u kojoj sam kupila prvi bicikl. Tek nekada kasnije saznala sam zašto se ova Engleskinja svojim životom i radom upisala u historiju našeg grada. Hrabra i plemenita u svojim nastojanjima i djelima, ona je prava inspiracija.
Sve ono što sam saznala o Miss Irby učinilo je da proces ilustriranja teče prirodno i instinktivno. Portret Miss Irby mi je poslužio kao temelj i oko njega sam gradila elemente koji simboliziraju lik i djelo ove plemenite heroine, koja je bila zaslužna za podizanje obrazovanja žena u Bosni i Hercegovini u 19. vijeku. Dok je njen portret iznad sarajevskog pejsaža, iza ramena se šire krila obrazovanja, od ruku njenih učenica, drugih učiteljica, budućih naraštaja. Na glavi nosi knjige i kofer u koji je spakovala hrabrost za put na kojem je pomagala siromašnima i nesebično dijelila svoje znanje.
Šta si naučila o Miss Irby? Da li te je inspirisala neka zanimljiva informacija koju si pronašla o njoj?
Miss Irby je vrata škole otvorila za najsiromašnije u vrijeme kada je obrazovanje bilo rezervisano samo za imućne. Od 1879. godine njena je škola bila utočište najviše za djecu bez roditeljskog staranja. Pored obrazovanja, Miss Irby je djeci dala smještaj, odjeću i hranu. Dirljiva je činjenica da je njena smrt bila narodna žalost, što govori mnogo o njenoj veličini.
Da li si u ovoj ilustraciji napravila nešto što do sada nisi?
Digitalni kolaž eklektičnog stila je tehnika koju volim. 🙂 Zabavljaju me interakcija grafičkih elemenata, znakova i fotografije, izmještanje iz postojećeg sadržaja i komponovanje u novi. Sloboda kojom mogu manipulisati ilustracijom dozvoljava mi da se igram i gradim nove likovne forme koje iščitavaju drugo i dodatno značenje.
Ko je/su žena/žene iz BiH koja/e tebe najviše inspiriše/u i koju/e cijeniš?
Plema i Ina Arnautalić su moje dvije najveće inspiracije. 🙂 U BiH ima toliko inspirativnih žena i bojim se da, ukoliko počnem nabrajati, uvijek postoji šansa da će mi biti žao ako neku od onih koju cijenim i od koje crpim inspiraciju, ne spomenem. Sve žene ilustrirane u ovoj knjizi neiscrpna su inspiracija i dokaz da su njihove lične borbe i djela najvažnijioblik zalaganja za prava žena. U ovom maratonu, samo istrajnošću, velikim radom na sebi, nesebičnim dijeljenjem znanja i iskustva, predavanjem štafete drugim, snažnim, novim ženama, možemo reći da smo učestvovale. Vas tri ste jedne od tih žena koje učestvuju – kreativna i predivna Amila Hrustić Batovanja, Masha Durkalić i Hatidža Gušić, autorice knjige i ovog fenomenalnog projekta.
Podijeli sa nama svoju web stranicu gdje ostali/e mogu vidjeti tvoje radove.
Web stranica je trenutno “under construction” 🙂