Ja sam Amila Hrustić Batovanja, imam 31 godinu, i jedna sam od tri autorice projekta #ŽeneBiH. Pored mene, tu su i Masha Durkalić i Hatidža Gušić. Magistrirala sam na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu, na Odsjeku za produkt dizajn. Već preko osam godina radim kao dizajnerica, art direktorica i idea maker u oblasti marketinga, a trenutno živim i radim u Pragu, u Češkoj.
Moju ulogu u projektu je teško definirati, jer se trudim biti uključena na različitim poljima i doprinijeti vještinama i znanjima kojima raspolažem. Kao idejna kreatorica projekta imam viziju i smjer u kojem se projekt treba kretati, pa u svakodnevnoj komunikaciji sa Mashom i Hatidžom radim na planiranju organizacijskih koraka. Također, angažirana sam na vizuelnom i konceptualnom dijelu knjige, na prikupljanju materijala i informacija, kao i na pisanju tekstova. Koordiniranje vizuelnog dijela knjige podrazumijeva komunikaciju sa ilustratoricama, briefing, komentare, konsultacije, te vođenje procesa sa 49 ilustratorica angažiranih na knjizi, od početka do kraja ilustracije.
Kao pedeseta ilustratorica ove knjige, željela sam ilustrirati mnoge žene o kojima pišemo, ali odabrala sam rediteljicu Jasmilu Žbanić. Cijenim njen rad, kako umjetnički, tako i aktivistički. Ona ostavlja ogroman pečat na bh. historiju kao rediteljica, kao građanka i kao aktivistkinja. Zanimljiva mi je i ženska naracija u njenim filmovima, te ženska strana priče koju ističe u svome radu. Jedina je ispričala priču o ratnom silovanju sa ženskom protagonisticom u filmu Grbavicai napravila historijski značajnu kampanju „Za dostojanstvo preživjelih“. Jasmilu, nažalost, ne poznajem lično, pa sam tokom istraživanja pregledala gotovo sve njene intervjue i pojavljivanja na YouTubeu. Nisam to radila kako bih što bolje „skinula“ crte njenog lica za ilustraciju, nego zato što me zaista zanimalo ono što ona ima da kaže. Najviše me raduje to što smo tokom ovog procesa stupile u kontakt sa Jasmilom i što nas je ona podržala u našem radu, što nam je najveće ohrabrenje da nastavimo raditi na oživljavanju ženske historije u BiH.
Nemam priliku često raditi ilustracije, posebno ne ilustracije tj. portrete ljudi, i jako me je radovalo što mi je projekt #ŽeneBiH omogućio da „sama sebi“ napravim priliku da to uradim. Ilustracije su povremeno dio mog posla, ali svakako ne dio svakodnevnice. Volim ilustracije, pratim rad brojnih ilustratorica/ica i dugo sam imala želju raditi na projektu koji bi podrazumijevao konkretniji rad na ilustracijama. Obzirom da je u ovom procesu kako najbolji, tako i najgori dio to što ne postoji neko ko bi mi odredio rok ili bilo kakva ograničenja, potrudila sam se završiti svoju ilustraciju u istom vremenskom roku koji su imale i ostale ilustratorice.
Osim ilustracija, tu je i vizuelni izgled knjige za koji sam zadužena. Koordiniram dizajn i prelom knjige, kao i kreiranje ostalih vizuelnih sadržaja za potrebe projekta, uključujući sadržaje za društvene mreže i web. Također se trudim biti što više posvećena svim ostalim dijelovima projekta. Istražujem o ženama o kojima pišemo, tražim informacije, provjeravam ih, te pišem skice biografskih tekstova za neke od žena, na kojima dalje radi Masha. Pripremam koncept i sadržaj predstojeće crowdfunding kampanje, te istražujem kako da predstavimo knjigu, koncipiramo kampanju, snimimo video…
Ako bih morala izdvojiti najdraži dio u ovom opsežnom procesu, to je trenutak kada lektorici Branki Gaković pošaljemo tekst na lektorisanje. Tada znam da je preostao još samo jedan korak do preloma i križanja još jedne stavke na „to do“ listi. Do kraja te liste imamo još mnogo koraka, ali vjerujem da ćemo, ako nastavimo dosadašnjim tempom, sve stići sve na vrijeme završiti. Vezano za vrijeme – to je vjerovatno dio procesa koji meni predstavlja najveću prepreku. Zaposlena sam, radim i dodatne freelance poslove, što znači da imam jako malo slobodnog vremena, tako da sam radu na projektu uglavnom posvećena kako navečer, tako i vikendima. To znači da jako, jako često ostajem budna do kasno u noć kako bih završila sve obaveze za knjigu. 24 sata su jako malo za sve što imam napraviti. 🙂
Dio procesa u kojem posebno uživam je čitanje o životima žena koje smo odabrale za knjigu, dok pripremam osnove za tekst. Saznala sam toliko zanimljivih i fascinantnih informacija o njima, kako su živjele i na koji način su se borile za to što su htjele, te se nadam da će ovi tekstovi inspirisati ljude na način na koji inspirišu i nas dok ih pišemo. Suradnja sa ilustratoricama uključenim u projekt, o kojoj već neko vrijeme pišemo na društvenim mrežama je, za mene posebno iskustvo. U početku sam bila skeptična i nesigurna u to da li će se ilustratorice htjeti priključiti, da li ih ova tema zanima, da li će imati vremena, naročito u momentu kada nemamo obezbijeđena sredstva za njihove honorare. Međutim, svaka od njih je odmah prihvatila moj poziv i bila spremna da učestvuje. Jako sam zahvalna svakoj od njih na povjerenju, posvećenosti i ogromnoj podršci.
Jedna od stvari koje bih izdvojila kao „najgori“ dio ovog procesa je činjenica da često pronalazim šture i oprečne informacije, pa mi treba mnogo vremena da ih provjerim. Neke od njih je nemoguće provjeriti, jer nisu zabilježene ili osobe koje bi ih mogle potvrditi nisu žive. Jako nam je stalo do toga da knjiga sadrži tačne podatke, pa smo veoma posvećene provjeri informacija, ali taj dio procesa može biti vrlo frustrirajući.
Svejedno, smatram da sve ovo vrijedi. Svaki od ovih koraka je korak bliže realizaciji knjige #ŽeneBiH o onima koje su ostavile i ostavljaju pečat na bh. historiju, koje su doprinijele našoj emancipaciji u nekim drugim vremenima ili u ovom u kojem živimo, a o kojima jako malo znamo kao društvo. Ovo je moj doprinos njihovoj vidljivosti jer sam odgojena na feminističkom principu da jedne druge trebamo i moramo podržavati.
Od početka projekta pa do danas, bila su mi postavljena mnoga pitanja, poput „Zašto se time baviš kad te niko za to ne plaća?“, „Baš nikakvo udruženje ili organizacija ne stoje iza vas?“, „Zašto baš te žene, zašto ne neke druge?“, „Pa kada to sve stižeš?“… Nadam se da sam u ovom tekstu dala barem dio odgovora na njih. Za kraj, želim iskoristiti priliku i zahvaliti se svima vama koji nas podržavate, bodrite, predlažete i pomažete na bilo koji način jer nam to zaista mnogo znači. Do početka crowdfunding kampanje za knjigu preostalo je malo više od mjesec dana, te se nadam da ćete i dalje biti uz nas i podržati produkciju knjige koja je planirana za kraj 2018, odnosno početak 2019. godine.