Nevena Katalina je grafička dizajnerica i ilustratorica iz Banja Luke. Magistrirala je na Akademiji umetnosti u Novom Sadu. Trenutno radi na poziciji senior grafičkog dizajnera u Play Team agenciji. U slobodno vrijeme ilustrira za razne projekte, dizajnira komične stikere i prati umjetničke konkurse. Uvijek je u multitaskingu i spremna za nove izazove. Crta otkad zna za sebe. Ilustraciju preporučuje kao lijek u borbi protiv sumornih dana i napornih ljudi. Za knjigu #ŽeneBiH Nevena je ilustrirala Saritu Vujković, direktoricu Muzeja savremene umjetnosti u Banja Luci, kustosicu i teoretičarku umjetnosti. Nevena je znala ko je Sarita Vujković prije nego što je angažirana na projektu #ŽeneBiH, a u kratkom razgovoru govori više o procesu ilustriranja, istraživanju o Sariti i vlastitom umjetničkom stilu.
Možeš li opisati proces ilustriranja? Da li si odmah imala viziju kako da prikažeš Saritu?
Svaki proces ilustrovanja zna biti težak. Od samog početka sam znala u kojem smjeru ću ići i kako ću je nacrtati. Imala sam viziju čim sam pregledala sve referentne fotografije. Proces je išao polako. Za svaki projekat uradim mini istraživanje, potom i nekoliko skica, te odaberem onu koja mi najviše odgovara. Ovaj put je proces bojenja bio dosta lakši pošto je bila zadana kolor šema prema kojoj se trebalo raditi. Ponekad mi dosta vremena oduzme biranje boja za same ilustracije, ali ovaj put je to išlo brže i lakše.
Saritu ne poznajem lično, ali njen rad pratim u Muzeju savremene umjetnosti u Banja Luci. Najviše me inspiriše to što svojim radom dosta ulaže u sam sistem i pojam kulture u našem gradu, fokusirajući se na projekte i izložbe koji mogu biti od velike važnosti kao inspiracija mlađim generacijama koje žele da urade nešto novo i inovativno.
Kako bi ukratko opisala Saritu Vujković? Šta bi svi/e trebali/e znati o njoj?
Sarita je direktorica Muzeja savremene umjetnosti Republike Srpske, autorica, komesar i kustos Paviljona Bosne i Hercegovine na 55. Venecijanskom bijenalu i potpredsjednica Međunarodnog muzejskog savjeta za Jugoistočnu Evropu.
Da li si u ovoj ilustraciji napravila nešto što do sada nisi?
U tehničkom smislu nisam uradila nešto novo što iskače iz mog dosadašnjeg stila. Koristila sam se tehnikama koje definišu moj stil crtanja i ilustrovanja.
Ko je/su žena/žene iz BiH koja/e tebe najviše inspiriše/u i koju/e cijeniš?
Ne bih izdvajala pojedinke. Mene najviše inspirišu moje majka i baka, te moje prijateljice koje su uvijek tu za mene. Te žene su svaka na svoj način inspirativne, hrabre i vrijedne. Mislim da na mene najviše utiče baka, žena koja sada ima 78 godina i još uvijek radi – predsjednica je udruženja žena „Prava žene“.Ovo udruženje postoji 24 godine i osnovano je u Banja Luci. To je nevladina organizacija koja se bavi humanitarnim radom kojim pomaže socijalno ugroženo stanovništvo, te psiho-socijalnim radom sa ženama (štrikanje i prodaja modnih i odjevnih predmeta, te raznih asesoara). Čak je i dobitnica Plakete grada Banjalukaza najhumanitarniju građanku 2014. godine. Željela bih da ovakvih žena ima više kod nas. Zato se i trudim da budem kao ona. Da postignem polovinu onoga što je ona uradila, bilo bi sjajno.
Kako bi opisala vlastiti stil i na šta si fokusirana u svojoj ilustraciji?
Moje ilustracije nisu nikada anatomski pravilne ili hiperrealistične. Oduvijek su me zanimali geometrijski crtež, apstrakcija i nadrealizam, koji su prisutni u većini mojih radova. Dosta koristim apstraktne fotografije za reference, volim što čudniju perspektivu, tamnije boje, nekad i svjetlije, i uvijek se trudim da finalni ishod same ilustracije/rada bude misteriozan, zanimljiv, pomalo čudan i nešto što dosada nije viđeno.
Nevenine radove pogledajte na njenim profilima na platformama Behance, Dribbblei Instagram.